Sve što možemo reći o sebi...
Nazvaše me „INESRAFT“. Kažu, ime sam dobio po plavookoj djevojčici koja je, gle simbolike, rođena 22.marta na Svjetski dan voda. Nije bilo ni primjereno da dobijem drugačije ime. Prezime nemam. Istina, čujem često od vlasnika da bi mojoj avanturističkoj prirodi odgovaralo ono koje nosi smaragdno-zelena ljepotica Neretva. Znaš li, dragi rafteru, da bez nje nema ni ovog grada, ni ovih ispisanih stubaca, da bez nje ni mene ne bi bilo? Nju, kao i mene, jedino možeš upoznati vozeći se u čamcu kroz netaknute dijelove ovog hercegovačkog kraja. Najmlađi sam rafting klub u Konjicu, a dođeš li i budeš moj gost, nudim Ti nezaboravan put u vodene fantazije. Neretva je brza rijeka, a naši skiperi sigurni su u svoja znanja i sposobnosti. Tvoja sigurnost je na vrhu moje ljestvice prioriteta. Ponosan sam na misiju koju mi dodijeliše. Ne samo da brinem o tvojoj sigurnosti, već da doživiš sjajan provod, vrijeme o kojem ćeš pričati prijateljima, trenutke koje ćeš zauvijek nositi u sjećanju. I nadam se da će te put ponovo ovdje dovesti. Zato te pozivam da pokloniš dan, prvenstveno sebi, djevojci, supruzi, prijateljima... jer život nema reprizu, udahni ga punim plućima i sa mnom doživi avanturu. Dobro nam došao, prijatelju!
Neretva je bila poznata od grčkog perioda. Po Neretvi ime je dobila grčka kolonija Narenta koja se nalazila uzvodno od današnjeg Metkovića. Imena su joj bila porijeklom iz grčkog jezika što je vjerovatno značilo Zelena ili Zelena ljepotica. Stara imena za Neretvu su bila Nera ili Narenta. Neretva je u Starom vijeku bila poznata od današnje Jablanice gdje je živjelo ilirsko pleme Narenti. Poznata je po svojoj smaragdno-zelenoj boji, čistoj i u svom gornjem toku potpuno pitkoj vodi. Delta Neretve je jedan od rijetkih plodnih krajeva u Dalmaciji. Za vrijeme srednjovjekovne Bosne na rijeci se nalazilo brodogradilište, na mjestu današnjeg Počitelja. Mnogi Neretvu nazivaju hercegovačkim Nilom. To je zato što za Hercegovinu Neretva značajna tako je Nil za Egipat. Rijeka je plovna do Metkovića a za manje brodove i do Čapljine mada nikad nije pokušano. Rijeka Neretva je jedina krška rijeka koja je uspjela savladati poniranje. Fauna Neretve i pritoka je jako raznovrsna ima mnogo vodenih zmija, te pastrmki kao što su: mekousna pastrmka (lat. Salmothymus obtusirostris), koja je rasprostanjena u Neretvi i Buni, potočna pastrmka, kaliforijska pastrmka, veliki broj jegulja je smješten u Neretvi do grada Mostara. Neretva je najduža pritoka Jadrana sa istočne obale. Duga je 230 km i svojim najvećim dijelom protiče kroz Bosnu i Hercegovinu (208km), te manjim dijelom, prije ušća u Jadransko more, kroz Hrvatsku (22 km). Izvire ispod planine Jabuke u BiH. Zajedno sa svojim pritokama čini zasebnu prirodnu cjelinu i jedinstven ekološki sistem u ovom dijelu svijeta. Izvire u planinskim predjelima visoke Hercegovine i većim dijelom svog toka ima odlike planinske rijeke. Zbog tih odlika na rijeci Neretvi izgrađene su hidrocentrale: Rama,Jablanica, Grabovica, Salakovac ,Vrapčići i Čapljina. Pritoke Neretve su: Zurevića potok, Međeđak, Jezernica ili Tatinak, Gornji i Donji Krupac, Dindolka Ljuta, Bjelimićka Rijeka, Slatinica, Račica, Rakitnica, Konjička Ljuta, Trešanica, Neretvica, Rama, Doljanka, Drežanka, Grabovica, Radobolja, i Trebižat su sa desne strane, a pritoke Živašnica, Lađanica, Župski Krupac, Bukovica, Šištica, Konjička Ljuta, Idbar, Glogošnica, Mostarska Bijela, Buna, Bregava, Krupa su sa lijeve strane. Rijeka se do 19. stoljeća zvala po različitim imenima. Dio toka od Lađanice bio je smatran izvorom Neretve odakle se odatle pa do Konjica zvala Borča ili Velika Borča. Zatim od Konjica pa do Ramskog kraja rijeka se zvala Župa a od mjesta gdje se Rama ulijevala u Neretvu, prije izgradnje brane, odatle pa do ušća rijeka se nazivala Neretva..
Konjic je grad i središte istoimene općine na krajnjem sjeveru planinske Hercegovine, u centralnom dijelu Bosne i Hercegovine, u kotlini sa obje strane rijeke Neretve i oko ušća Neretvine pritoke Trešanice. Grad je 1991. brojao oko 14.500, a općina blizu 45.000 stanovnika. Za Konjic se veže i stara priča koja govori o njegovom nastanku a ide ovako: "U prastara vremena, dok su još sveci obilazili ovaj svijet, bio je, na mjestu gdje je danas Boracko jezero, gradic kojem, nažalost, više niko ne zna imena. Stanovnici su u tom gradicu bili blagoslovljeni svakim blagom zemaljskim, ali su bili pokvarena srca i tako škrti da nisu više pazili na gostoprimstvo ni na iskrenu ljubav. Ti su ih grijesi i upropastili. Po božjoj mudroj odluci dode jednom u taj grad neki svetac i zamoli za nocište. Porugljivo ga bogataši otjeraju i niko mu ne htjede molbu uslišiti. Kad se nakucao na svim vratima, dode na kraju grada do kolibe jedne sirotice. Bila je to siromašna udovica, koja nije osim svoje kucice, bašcice, krave i konja ništa drugoga imala, nego sina jedinca, momka u najljepšoj dobi. Majka i sin bili su Bogu odani, pobožni i milostiva srca. Siromaha putnika prime gostoljubivo, podijele s njim svoje siromaško jelo i dadnu mu nocište. Sutradan ujutro, kada se svetac spremao na put, rekne materi i sinu: - Božjom cu pomoci da kaznim ovaj grad zbog grijeha njegovog žiteljstva. Pokupite što imate i otidite iz ovog mjesta, što je prokleto da propadne. Idite sjeverno-zapadno, pa kada dodete do rijeke, idite sve uz nju. Tamo gdje vam konj prednjim desnim kopitom triput udari u zemlju, na tom se mjestu nastanite; Bogce vas tamo blagosloviti. Mati i sin tako uciniše. Casom su bili daleko od grada, dok putnik ostade kod njihove kolibe. Kada se posljednji put obazru na svoju domaju, upropaste se od straha. Uz jauk i zapomaganje stanovništvo propade pred njihovim ocima grad u zemlju, a iz nebrojenih vrela navre jezero i ispuni tu novu kotlinu. U isti mah im nestade sveca s vida. Tako je nastalo Boracko jezero. Mati i sin podu dalje sve uz rijeku Neretvu, kako imje svetac rekao. Iza nekoliko sati iznenada im konj zastade. Udovica ga potjera rijecima: - Hajde, hajde, moj konjicu!, no konj ni da bi se makao s mjesta. Odjednom udari desnim prednjim kopitom tripu u zemlju. Sada vide mati i sin da su došli na ono mjesto što im je svetac oznacio. Tamo si sagrade kolibu, a malo zatim oženi mati sina. S daba su u dan napredovali, jer božiji je bagoslov pratio porodicu. K njima se sada pridruže srodnici mladini i brzo tu nastane lijepo mjesto."
Za virtuelnu posjetu Konjicu kliknite OVDJE.